Otvori blog     

depresivno

Dobrodošli na moj blog

11.02.2008.

protest u srijedu u 11:55h

Ponovno se pozivaju građani da prisustvuju protestu ispred kantonalnih institucija u Sarajevu u srijedu u 11 sati i 55 minuta.

NE DOZVOLIMO DA SE PRICA PONAVLJA,PROMJENIMO NASU BUDUCNOST,NE DOZVOLIMO DA DENISOVE UBICE OSTANU NE KAZNJENE DOVOLJNO ZA SVOJ ZLOCIN,DODITE,TO NAM JE GRADANSKA DUZNOST,AKO JE NISMO MOGLI ISPUNITI U TRAMVAJU I DOZVOLILI SMO DA SE DESI ONO STO SE DESILO DENISU,MAKAR MOZETE PODRZATI OVAJ PROTEST I JOS JEDNOM "ZAMOLITI DENISA ZA OPROST"NE ZELIMO DA NAM OVO POSTANE SVAKODNEVNICA:)

11.02.2008.

Moj Denis je zaslužio život`

Moj Denis je zaslužio život`
Alma Đozo, Nezavisne novine 10.02.2008 20:15

 


LEPENICA - Ja sam imala samo Denisa, samo sam za njega živjela, kaže Ana Mrnjavac, majka sedamnaestogodišnjeg mladića koji je u utorak svirepo ubijen u tramvaju.

"Ubili su mi sve što sam imala u životu, sve za šta sam živjela", kazala je Ana Mrnjavac ekipi "Nezavisnih", koja ih juče posjetila u Lepenici kod Kiseljaka.

Denisova majka nije imala snage da kaže nešto više, ali nam je dala pismo koje je napisla nakon Denisove sahrane.

U pismu naslovljenom "Moj Denis je zaslužio život" osvrće se na konstatacije da se sudovi u postupanju protiv maloljetnih delinkvenata često pozivaju na konvencije o dječjim pravima.

"Zar i moje dijete nije imalo dječja prava? Zar nije imao pravo na život? Zar se ta ista prava oduzimaju mom dragom Denisu, nevinom mom dječaku, a dozvoljavaju ubicama, koji se slobodno šetaju gradom uz mogućnost da i dalje ponavljaju nedjela i čak izjavljuju: 'Ne možete nam ništa'", navodi Ana.

Ona poziva sve organe i institucije, od obrazovnih, preko sigurnosnih i pravosudnih, da učine sve kako bi ovi zlikovci bili adekvatno kažnjeni.

"Apelujem i na međunarodnu zajednicu, OHR, visokog predstavnika, u svoje i ime svih ostalih majki, građana, djece, koji imaju pravo biti slobodni i kretati se slobodno našim gradom", poručila je majka, koja je ostala bez sina jedinca.

Denisov deda Ivo Mrnjavac kaže da su u ovim najtežim trenucima mnogi ljudi, znani i neznani, došli da im izjave saučešće.

"Jedan od njih je i potpredsjednik FBiH Mirsad Kebo. Pratim njegov rad i vidim da je uvijek prvi na svim mjestima gdje je teško. Zahvljajujem mu se kao čovjek čovjeku. Iz bolnice 'Koševo' i Uprave grada Sarajeva poslali su vijence", kazuje Ivo Mrnjavac.

Lepenica ne pamti sahranu kakva je bila Denisova.

"Ovo su naši najteži dani, samo da znate kakvo je Denis djete bio. Svako svoje dijete hvali i zaista nije što je naš, ali bio je poseban. Koliko je bio dobar vidjelo se onog dana na sahrani", priča deda Ivo i pokazuje na poljanu udaljenu kilometar od groblja po kojoj su stajali ljudi.

Dok razgovaramo s njim na groblje dolazi još jedan Denisov drug.

"Nisam imao rođenog brata, ali Denis je bio moj brat. Kada sam saznao tu tužnu i užasnu vijest kao da je jedan dio mene otišao s njim", kroz plač nam kaže Dario Medić. Sa Denisom je išao u osmogodišnju školu u Kiseljaku, nakon koje je Denis nastavio školovanje u Sarajevu. Viđali su se svakog vikenda, kada je Denis dolazio s mamom u Lepenicu.

"Denis je rođen u Sarajevu, gdje je živio s mamom, a ona je ovdje rođena i mi ovdje živimo. Denisov otac je bio s Koševskog brda. Otišao je u Kuvajt, gdje je poginuo 1997. godine", dodaje deda.

Denis Mrnjavac napadnut je bez ikakvog povoda dok se vraćao kući iz škole. Na njega su, na očigled mnogih građana, fizički nasrnuli Berin Talić (1Cool, Ademir Lelović (19) i maloljetni N.S., koji mu je nekoliko puta zario nož u stomak. Povrede koje su nanesene nesretnom dječeku bile su teže i veće od napora ljekara KCUS "Koševo" i 150 dobrovoljnih davalaca krvi. Denis Mrnjavac podlegao je u srijedu.


Nekoliko puta na dan na grobu

Pet dana nakon tragičnog događaja Denisovo vječno prebivalište u Lepenici, mjestu u kojem živi majčina familija, prekriveno je stotinama vijenaca i cvijećem, a pored njegovog groba stoje najbolji drugovi. Došli su da zapale svijeću i pomole se za Denisa. Kažu, dolaze svaki dan.

Do groblja u kojem je ukopan Denis doveo nas je njegov deda Ivo. Sa suzama u očima miluje vijence, kao da miluje svog unuka. Dođe nekoliko puta na dan da ga obiđe.

10.02.2008.

Denise RIP

Zauvijek u nasim srcima i mislimapocivaj  u miru i neka ti je vjecni rahmet,ubice moraju biti kaznjene najvecom i najgorom mogucom kaznom

"At night I pray
That soon your face will fade away "

"Everytime I try to fly, I fall
Without my wings, I feel so small
I guess I need you, baby
And everytime I see you in my dreams
I see your face, it's haunting me
I guess I need you, baby "

26.11.2007.

....

Kada je moja baka imala artritis i nije si mogla lakirati nokte, moj djed joj ih je lakirao iako je i on imao artritis.
REBECCA, 8 godina

Kada te netko voli, način na koji izgovara tvoje ime je drugačiji!
BILLY, 4 godine

Kada izadjes van i ponudiš svoj čips nekome bez da čekaš da on tebi ponudi svoj!
CHRISSY, 6 godina

Kada nekom kažeš nešto loše o sebi i bojiš se da te ta osoba neće voljeti zbog toga što si rekao, a onda te ta osoba iznenadi tako da te zavoli jos i više!
SAMANTHA, 7 godina

Kada mama vidi tatu znojnog i prljavog, ali mu ipak kaze da je svejedno zgodniji od ROBERTA REDFORDA!
CHRIS, 8 godina


Kada dečku kazes da ima lijepu majicu iako istu majicu nosi svaki dan!
NOELLE, 7 godina


Nemojte govoriti VOLIM TE osim kada to osjećate. A kada to osjećate, recite to češće. Ljudi zaboravljaju reći VOLIM TE!
PATTY, 8 godina


Kada ti tvoj pas liže lice iako si ga ostavio samoga cijeli dan!
MARY ANN, 4 godine

Kada volite nekoga, oči vam trepću i u njima vam sjaje male zvjezdice!
KAREN, 7 godina



Plakala sam što nisam imala cipele, dok nisam vidjela
čovjeka koji nije imao nogu.

Helen Keller

25.11.2007.

„Jer moj je zivot igra bez granica umorna prica trganje stranica na kojim nista ne pise“

Upravo to je moj zivot...ne mogu vise,stvarno ne mogu,ne mogu da izdrzim,cijeli dan lezim i razmisljam  sta se desava sa mnom,ne vjerujem nikome,i samo mi kroz glavu prolaze crne misli,ako je neko imao samopouzdanja to sam bio ja,a sada osjecam se kao govno...zasto nas je Bog stvorio da smo uvijek spremni na najgore...zaljubljen sam,volim,imam... i svaki dan se budim sa strahom da cu izgubiti,da ce me ostaviti da ce se nesto loshe desiti,proteklih 15-tak dana bio sam najsretniji na planeti a ni sada se nije puno toga promjenilo ali sve mi se skupilo,postao sam losha osoba(pisao sam vec o tome),zivim u strahu da me ne voli da se poigrava sa mnom kao sto sam ja radio drugima,a znam da nije takvaLali opet...postao sam uzasno ljubomoran,nervozan ne mogu da se kontrolisem,ludim...

Vec duze vrijeme se smijem,glumim srecu a nemam je ja...ustvari umirem,nestajem i svakim danom sve gore,ne znam sto...imao sam sve uvijek i sada imam sve sto zelim,uglavnom...ali opet nisam sretan opet mi nesto ne da mira, sam sebi ne mogu da oprostim neke stvari da prodem preko njih,povrijedio sam mnoge osobe,zivot mi mozda sada vraca...i tjesim se imam nju a sta ce biti kad nje ne bude???LLLLL jer svaki dan zivim ocekujuci da ce se nesto loshe desiti...


Hej zivote nisam ti masina a ni stvar
reci samo sta mi to donosis na dar”

 

„Znam da ce prekasno biti
kada pod kozu mi udjes
i zato molim te idi
pr'je nego moje postane tudje”

 

„Nadjite mi dusu
koja bol ne oseca
pa dajte njoj, evo dajte njoj
ono sto meni pripada
Nadjite mi suze
da se ne okamene
kad na moje srce padnu
da ne zabole”


imam sve što poželim
samo jedno ne
da me netko bar na tren
voli zbog mene..."

 

“Zagrli me

necu suzu pustiti

kad ostavis me

prestacu i disati”

 

25.11.2007.

Dobar,Losh,Zao

Dobar,Losh,Zao

 

Sve se u meni slomilo...napokon kad imam sve,osjecam se bijedno,jadno,depresivno...cesto se pitam dal ja znam sta je sreca,dal znam kako je biti sretan uzivati u sreci dal je to moguce ili ce uvijek biti nesto ono nesto sto ce to sve da pokvari ono nesto sto nece ti dati mira da uzivas,sanjati o necemo sve to dobiti i na kraju opet nista,osjecas se prazno,osjecas se jadno,kako si mogao postati tako sebican,cesto to pitam sebe,kako da mi nije stalo do tudih osjecanja,kako da me nije briga za druge,kako da dolazim od svega ismijavajuci druge,misleci da sam bolji,kakva sam to osoba postao,ne zanima me dal se svidam nekome,jer se sam, sebi ne svidam,jer sam spreman gaziti preko svih i bitan sam samo ja i niko vise,dal cu povrijediti nekog to mi nije ni vazno.....tudja osjecanja su mi postala nebitna,da li ce neko zbog mojih rijeci da se osjeca jadno,ponizeno,glupo  a ja cu se smijati....misleci kako je to zabavno,cool..a  zapravo je suprotno,jer najgore je kad ne mozes zaspati,kad stalno mislis o tome,kad te grize savijest.

 

Zasto zivimo??? Da patimo,da citav zivot iscekujemo dal ce se nesto desiti,da cekamo ljubav,prijatelje,novac i da mozda to i ne dobijemo nikada,da cijeli zivot samo cekamo cekamo i cekamo, i nadamo se boljem,dodje bolje to je istina al kratko traje i onda se osjecas jos gore,mnogo gore i uvijek tako i dodes do najgoreg do dna,ali opet sa nadom da ce biti bolje...

 

....da ce ti neko pomoci,da ce biti tu ali NECE vjeruj te mi,kad ti je lose nema nikog,svi nestanu,nema ih,priznajem cak i mene nema kad sam potreban nekome,zasto ne mozemo biti vjerni,iskreni,dobri jel to tako tesko,cesto se pitam koliko imam pravih prijatelja,pravih oni koji bi bili uz mene kada bi znali „sve“,kada ne bi bio vazan izgled,kada ne bi o nekome donosili zakjljuce na osnovu izgleda...to mi se ne svida,prije mi nije bitno kako neko izgleda nego kakva je osoba a sada....sada je vazno kako izgledas a dal si „unutra“ idiot,jadnik,losh to nije vazno,bitno je da si dobro obucen,da izgledas simpaticno...i svi ce biti tu odjednom ces biti „zvijezda“,jadno,muka mi je vise od toga,dodje mi da placem od svog zivota ali ne mogu...danas mi je lose a sutra cu nastaviti po starom,sutra cu biti isti kreten....ZASTO ljude koji su dali sve za mene,koji su bili tu,koji me vole,ja ponizavam  i vazna mi je samo Korist,da ja imam nesto od njih,postao sam i rob novca,vazno mi je samo da imam novca,da kupujem cak i porodicu volim samo kad mi treba novca....

 

 

Ljubav,sta je zapravo ljubav,nista,jedno obicno sranje,ona tebe voli ti nju ne,ili ti volis nju ona tebe ne,ili se volite al se zavrsi i na kraju si opet na istom,na jedno obicno nista,i tako svaki put...vjerujem u ono sve sto je dobro kratko traje,i sada kad volim  i kad sam „sretan“ svaki dan iscekujem kraj,zato sto nisam navikao na bolje,zivim svaki dan u strahu da ce se zavrsiti,nestati sve to biti zaboravljeno...ili zasto ne mozemo biti sa onim koga volimo,za onog za koga bi dali svoj zivot,prodali dusu davolu za tu osobu,zasto je zivot takav,iskusava nas,dokle vise??? Zasto jednostavno ne mozemo reci ono sto mislimo,ono sto zapravo jesmo,zasto zivimo u strahu  od drugih,zasto nam je bitno sta ce drugi reci.kako ce nas ko prihvatiti ,zasto bi gazili preko drugih do nasih ciljeva a zapravo to cak i ne zelimo,mnogi zive u strahu ali pogledi sve govore,jer oci ne znaju da lazu...i to me tjesi jer znam da mozda ima nade...za sta???ne  znam vise ni ja

 

 

„U MISLIMA TI NISAM JA“

 

„nocas ja da poludim i sve na kocki izgubim da se dobro napijem ma boli me sto nemam brata rodjenog i druga pravog postenog da mi ledja cuva kada tesko je”

 

„Ne mogu tebi ja da ljubav naredim,da tvom oko vratim izgubljeni strah,ne mogu srce ceznjom da ti zarobim a hteo bih”

 

„ To sto me ne volis to je tvoje pravo moja sudbina …sada letim poslednji svoje let”

 

“What Goes Around......comes Around”

„Opet gledam na sat koraka tvojih ni senke nema“

“And it's so hard to say goodbye

When it comes to this”

 

Just yesterday, you were looking up to me and you would ask me what I thought.
But now I'm sitting here, all alone with my tears looking at my life, that I've bought.”

 

...VoLiM tE

<< 02/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
242526272829